Udruzenje Sredina

Da li je reciklirana plastika bezbedna za izradu ambalaže za pakovanje hrane? EU smatra da jeste  

    

Evropska komisija se sprema da ubrza izdavanje odobrenja za 140 reciklažna procesa koja se koriste prilikom izrade ambalaže za hranu i piće, uprkos upozorenjima da postoji rizik da ova reciklirana plastika sadrži toksične hemikalije koje su opasne po zdravlje ljudi.

U svojoj Strategiji o plastici koja je objavljena u januaru 2018. godine, Komisija je najavila da će ˝ubrzo finalizovati izdavanje autorizacije za preko stotinu bezbednih reciklažnih procesa˝ koji se koriste u tzv. ´food-contact´ primenama.

Kada se jednom odobre na nivou EU, materijali koji izlaze iz ovih reciklažnih procesa biće odobreni za upotrebu u proizvodnji ambalaže za hranu i piće, kao što su PET plastične boce koje se koriste za Coca-Colu i druga pića, a koje potrošači konzumiraju u velikim količinama širom Evrope.

EU donosioci odluka trenutno ubrzano pripremaju nacrt odluka za odobravanje 140 novih procesa reciklaže plastike za koje je EFSA (European Food Safety Authority) već izdala povoljno ili neusaglašeno mišljenje.

“Rok za usvajanje biće kraj 2018. godine,” kaže Anca Paduraru, portparol Evropske komisije u Briselu.

Netransparentna procedura

Međutim, proces donošenja odluka odvija se korišćenjem netransparentnog sistema ekspertske komisije poznatog kao ’komitologija ’ – iste koja je upotrebljena prilikom odobravanja glifosata, kontraverznog sredstva za uništavanje korova koji proizvodi kompanija Monsanto.

I kada eksperti iz te komisije budu doneli odluku, negde na jesen, Evropski parlament neće imati mogućnosti da na tu odluku predloži amadmane, već ona automatski stupa na snagu, rekla je Paduraru EUROACTIV-u.

Ovo izaziva zabrinutost kod ekoloških aktivista, koji upozoravaju na rizik koji može predstavljati reciklirana plastika kontaminirana toksičnim hemikalijama koje mogu da dospeju u lanac ishrane.

“Uvek postoji rizik,” kaže Floriana Cimmarusti, generalni direktor neprofitne organizacije Safe Food Advocacy Europe (SAFE). “Mnoge vrste plastike apsorbuju hemikalije u procesu upravljanja otpadom, i jako je teško da se one eliminišu u procesu reciklaže,” objašnjava. “Tako da je rizik od kontaminacije ukoliko se koristi reciklirana plastika jasno veći nego ukoliko se koristi nova plastika,” rekla je EURACTIV-u u intervjuu. U najgorem slučaju, kaže Cimmarust, toksične hemikalije kao što su usporivači gorenja koji su nađeni u električnoj opremi, mogu da dospeju u ambalažu za pakovanje hrane.

“Postoje neki primeri koji ukazuju na namernu reciklažu plastike koja nije korišćena za pakovanje hrane za proizvodnju nove ambalaže za hranu. Bromirani usporivači gorenja se često nalaze u plastičnim predmetima koji su namenjeni za pakovanje hrane, što jasno ukazuje da je ta ambalaža napravljena od reciklirane plastike iz električne i elektronske opreme. A to naravno nije dozvoljeno,” kaže ona.

EFSA je sigurna

The European Food Safety Authority (EFSA) priznaje da je pitanje reciklirane plastike osetljivo pitanje u proizvodnji ambalaže za pakovanje hrane, koje zahteva poseban oprez. “Sa stanovišta EFSA-e, mi moramo da garantujemo bezbednost i kada se koristi reciklirana plastika,” kaže Bernard Url, izvršni direktor agencije koja se nalazi u Parmi. “Postoji problem sa kontaminantima koji vode poreklo iz prethodne upotrebe plastike – tzv. nasledne hemikalije,” rekao je EURACTIV-u.

Kada se radi o materijalima koji dolaze u kontakt sa hranom, nivo kontrole ja naravno rigorozniji. “Postoje faktori koji ukazuju na to koliko je prodiranje kada plastika dođe u kontakt sa hranom. Tako da moramo da vodimo računa da se ispoštuju ograničenja za migriranje,” Url objašnjava.

Međutim, EFSA je uverena da reciklažni procesi koji će biti usvojeni na nivou EU nisu riskantni. Agencija je već usvojila mišlje o svih 140 reciklažnih procesa i zaključila da je njih 137 bezbedno. Procene rizika za preostala 3 bile su nepotpune, rekli su zvaničnici EFSA našem web-sajtu.

Ali ekologe brine da EFSA-ina procedura za procenu rizika ne daje dovoljno garancija, jer se fokusira na sam početak reciklažnog procesa, a ne na finalni proizvod koji izlazi na kraju ovog procesa.

Štaviše, značajni delovi aplikacionog dosijea koji su predati EFSA spadaju u poverljive podatke zbog komercijalnih razloga, što je kako Cimmarusti kaže situacija koja podseća na sagu o odobrenju glifosata. “U sličaju glifosata, deo podataka – onaj bitan- bio je redigovan iz teksta i bio je zacrnjen. Bojim se da se isto događa i sa ovim reciklažnim propisima. Tako da ne možemo da pročitamo sve podatke,” kaže ona.

Ključno je, kaže, da ne postoji nezavisna naučna recenzija podataka koju je podnela industrija. “Neka nezavisna laboratorija bi trebala da uradi ispitivanja, a kompanije aplikanti treba to da plate. Ne bi trebalo da verujemo samo istraživanjima koja su radile same kompanije, a to se trenutno dešava,” kaže Cimmarusti .

Zaostale hemikalije

“Zaostale hemikalije” su toksične supstance koje su sada zabranjene, ali koje mogu da se ponovo pojave u lancu nabavke kada se reciklira stara plastika. Šta uraditi sa njima postala je velika glavobolja za kompanije koje se bave upravljanjem otpadom, kao što su Suez i Velia, koje na nivou EU predstavlja trgovinska organizacija FEAD.

“Dokle god opasne hemikalije proizvođači budu mogli legalno da stavljaju na tržište, reciklažne kompanije će u nekom trenutku morati da se pozabave sa njima. Dakle, izazov je kako da se postupa sa ovim  “zaostalim hemikalijama”, kako bi se dostigao ciklus materijala koji nisu toksični,” kaže FEAD, asocijacija koja predstavlja evropsku industriju upravljanja otpadom.

Međutim, FEAD je uveren da se ovaj problem može rešiti i čak su izdali i saopštenje u kome pozivaju donosioce odluka u EU da  “uvedu obavezu proizvodnje ambalaže za piće koja će sadržati najmanje 25% reciklirane plastike do 2025. godine. ”

“Da, uvereni smo da možemo da obezbedimo sve što je potrebno proizvođačima i reciklerima plastike da dostignu obavezujući reciklirani sadržaj u ambalaži,” kaže Aurore Mourette, policy officer u FEAD-u.

Nedostatak političkog nadzora

Ipak, ekolozi smatraju da je EU proces izdavanja odobrenja ishitren, bez neophodnog nivoa političkog nadzora. “Evropski parlament bi trebalo da se uključi kako bi se adekvatno zaštitilo zdravlje potrošača,” kaže Cimmarusti. “Mislim da je prebrzo da se usvoji 140 metodologija u tako kratkom periodu.”

Ali uprkos osetljivosti ovog pitanja, proces odlučivanja koji je odabrala Komisija ne ostavlja prostora za uvođenje višeg nivoa političkog nadzora, kažu EU zvaničnici. “Rok za pripremu oko 140 nacrta odluka na tehničkom nivou, istekao je pre početka leta, ” kaže Anca Paduraru, portparol Komisije.

“Posle tog vremena, svi su bili predstavljeni PAFF Komitetu i biće stavljeni na glasanje”, koje je predviđeno za jesen, kaže, govoreći o Standing Committee on  Plants, Animals, Food and Feed (PAFF Komitet), koga čine eksperti koje su imenovale sve države članice EU.

Kada komitet jednom glasa, nacrt odluka će biti usvojen u sklopu postupka ispitivanja, nastavlja Paduraru. “To znači da ukoliko glasanje u PAFF Komitetu bude pozitivno, nema podnošenja i razmatranja ovih predloga u Savetu i Evropskom parlamentu, već ih Komisija direktno usvaja,” rekla je EURACTIV-u.

EU komitet eksperata je doveden u pitanje zbog netransparentnosti svog procesa odlučivanja. PAFF Komitet je izdao odobrenje za obnavljanje dozvole za glifosat, sredstvo za suzbijanje korova koje je razvio Monsanto.

 

Autor teksta: Frédéric Simon

Slika : EURACTIV.com

Izvor: EURACTIV.com