Udruzenje Sredina

Cirkularna ekonomija ostaje san koji tek treba da se obistini

Paket propisa u oblasti cirkularne ekonomije ima potencijal da da sjajne rezultate za evropsku ekonomiju i resursnu efikasnost, ali zemlje članice koriste rupe u ovim propisima kako bi izbegle primenu ključnih mera njima predviđenim, kaže Benedek Jávor.

 

Paket propisa u oblasti cirkularne ekonomije jedan je od najvažnijih sredstava za podizanje resursne efikasnosti i podsticanje održive evropske ekonomije. Neke od benefita koji se primenom ovih propisa očekuju su smanjenje uticaja na klimu i životnu sredinu, počevši od smanjenja zavisnosti Evrope od uvoza sirovina sa drugih kontinenata do stvaranja novih radnih mesta i pomoći EU da održi svoju konkurentnost u 21. veku.

Međutim, tekst usvojen na papiru još uvek ne daje rezultate – potrebno je uložiti još puno dodatnih napora kako bi se san pretvorio u realnost. Jedan od ključnih kriterijuma za uspešnu primenu ovih propisa je njihova pravilna transpozicija u nacionalno zakonodavstvo država članica. Dosadašnja iskustva međutim pokazuju da države članice EU prilično sporo usvajaju kompleksne i zahtevne propise. Na primer, transpozicija prethodnih verzija propisa u oblasti energetske efikasnosti i upravljanja otpadom toliko je dugo trajala da je Evropska komisija morala da pokrene prekršajni postupak protiv nekoliko država članica. U nekim slučajevima sam tekst propisa prenet je u nacionalno zakonodavstvo, ali rezultati su bili daleko od očekivanih.

Još jedan značajan činilac jeste implementacija. EU propisi u oblasti zaštite životne sredine imaju za krajnji cilj poboljšanje kvaliteta života, ali ti propisi mogu da daju rezultate samo ako se zaista primenjuju. Zemlje članice često traže neke rupe u tim propisima, tako da ako je neki evropski propis fleksibilan, nacionalna Vlada će nastojati da izvuče korist iz toga. Na primer, direktiva dopušta spaljivanje, ali to ne znači da Vlada ne treba da se potrudi da nađe neko bolje rešenje za upravljanje otpadom. Propis jasno kaže da su prevencija otpada i reciklaža na višem stupnju hijerarhije upravljanja otpadom i imaju veliku prednost u odnosu na spaljivanje. Pa ipak neke zemlje članice koriste fleksibilnost Direktive o otpadu tako što investiraju u insineratore kao alternativu deponijama. To se radi umesto da se smanji količina stvorenog otpada, poveća stopa reciklaže i produži životni vek proizvoda, kao što je to definisano novim paketom propisa.

Pravilna implementacija zahteva jake i kompetentne nacionalne nadležne organe, kao i striktan nadzor Evropske komisije, naročito kad su u pitanju rokovi za dostizanje zacrtanih ciljeva. U oblasti zaštite životne sredine, trenutno je pokrenuto više od 300 prekršajnih postupaka, dok još 64 čeka odluku Evropskog suda pravde. Ovo jasno ukazuje na probleme država članica u transpoziciji i implementaciji EU propisa u oblasti zaštite životne sredine.

Ova dugačka lista prekršajnih postupaka može se smanjiti uvođenjem efikasnog sistema ranog upozoravanja koji aktivira alarm kada zemlja članica ne prati zacrtanu putanju ka dostizanju propisom definisanog cilja. Takav sistem može da ukaže na probleme pre nego zemlja članica ne uspe da implementira neki propis i rizikuje da se protiv nje pokrene prekršajni postupak.

Revizija implementacije propisa u oblasti zaštite životne sredine može da posluži kao koristan mehanizam za praćenje implementacije paketa propisa u oblasti cirkularne ekonomije. Međutim, potreban nam je jasan i efikasan mehanizam koji bi omogućio slanje povratnih informacija i vremenskih ograničenja državama članicama koje pokazuju slabosti u implementaciji i skreću sa putanje koja ih vodi ka blagovremenom dostizanju postavljenih ciljeva.

Pored toga, finansije su ključ za ostvarivanja svih benefita koje paket propisa u oblasti cirkularne ekonomije pruža. Zbog toga bi trebalo da bude jedan od top prioriteta u budžetu EU. Održivost i klimatski ciljevi, uključujući one koji su zastupljeni u ovom paketu propisa, trebali bi da imaju prioritet i budu deo horizontalnog budžeta, sa posebnim težištem na kohezione i poljoprivredne politike.

Budžet EU trenutno ima prilično zastarelu strukturu koju bi trebalo revidirati i razmotriti neke kontraproduktivne mere koje se finansiraju iz budžeta EU na sledećem sastanku sa MMF-om.

Autor: Benedek Jávor (Greens/EFA, HU) potpredsednik Komiteta Evropskog parlamenta za životnu sredinu, javno zdravlje i bezbednost hrane.

Izvor: The Parliament Magazine